Osvrt na realnost

Neizmjerno sam sretna posljednjih dana. Naime, ponovno sam otkrila da su moji osjećaji iskreni i moja želja za njim čista i snažna kao nikada niti jedna želja koju sam osjetila. Snaga mojih osjećaja daje mi snagu za novi dan, za nove odluke, za osmjeh na licu. Shvatlia sam da čak niti nije potrebno da bude pored, da nije potrebno da mi govori kako me voli. Više se ne ubijam pitajući se voli, ne voli i sl. Ja ga osjećam. I kroz svoje ga osjećaje doživljavam, i doživljavam njegovu ljubav. Drugima će to možda zvučati čudno. I meni bi prije nekoliko mjeseci. Ali, nikada nisam voljela ovako i bojim se da mnogi nisu tako da neće shvatiti. Nadam se da će vam se desiti. Ako to osjetite dobit ćete sasvim novi smisao... najjači od svih.

Danas je dan zaljubljenih. Meni sasvim običan dan. Nikada mi nije predstavljao ljubav, i kada sam bila sretno zaljubljena. Ljubav je ionako bezvremenska i bezprostorna, nisu joj bitni dani... samo onaj beztežinski međuprostor u koji upadne zaljubljena duša. Danas se ne osjećam niti više usamljenom niti više zaljubljenom nego inaće. I volim ga. Baš kao što ga volim svaki dan. I mrzim ga. Baš kao što ga i mrzim svaki dan. I nemam snage da se oduprem. Niti jedan dan. Moje ga biće osjeća kao da je tu. A duša propada protiv moje volje. Želim ga jako, toliko da sve mislim kako će osjetiti snagu moje želje i doći. Minute prolaze. Tišina. Nema veze. Jer ja zna da ću ga preboljeti. Ne sad, ne sutra, ali uskoro. I onda ću biti nepokolebljiva, jaka, samouvjerena. I pronaći sreću. A on će i dalje biti mizeran kao što je. I dalje će mrziti sebe, a mrzit će ga i ostali.

Ne mogu reći da nisam ojačala... jesam. Naočigled okoline zapravo nikada nisam niti bila slaba, čak ni onda kad sam se lomila radi njega, radi sebe i radi bezizlazne situacije u koju nas je dovela međusobna neutaživa strast. Uvijek se sjetim Balaša i njegovog stiha "čudna je zverčica strast"...
Tako... jaka sam, slaba sam u sebi, ali još samo ponekad.
Javio se. Naravno da se javio. Pa to je uvijek bilo jače od njega. I od mene, nažalost. Tako da sam opet popustila. Ali ovaj put ne potpuno i on je to osjetio pa je sada sav neki prepadnut. Nisu mu jasne moje reakcije, a boji se pitati jer ne zna kako ću ja na to reagirati. Pa ga gledam s podsmjehom, pravim se jaka. A kad se čovjek dovoljno dugo pravi, ne zna se više osjećat drugačije. Neka. Njemu treba snažan karakter, netko tko će ga spustiti na zemlju kada odleti krilima kojih nema.
A ovaj frajer u blogu ispod. Ne znam kako, zašto niti ptkud me strefilo, ali kad sam ga vidjela pala sam na stolac i piljila u ekran. Tijelo je ostalo paralizirano. Čudan je osjećaj to bio. Najčudniji. Inaće se meni ne dešava da nekog vidim na tv-u i slinim. I tako malo surfam na netu i saznam da je rođen isti datum kao i ja. Još čudnije. To je vjerojatno bio razlog zašto me tako privukao, neka nam je zvijezda zajednička i tako to... Ili je to možda samo zato što ima Brandijeve oči. Da, zato je. Jebiga...

To je to. Savršen je... eto, malo od mog ukusa!!!

Eto, sva težina osjećaja napuštenosti danas je pala na moje breme... dok sam putovala u praznom autobusu imala sam dovoljno mira i vremena za razmišljanje. I onda me puklo... pa gotovo je. Stvarno jest. Sinoć se nismo niti pogledali... mi... koji nismo mogli skrivati želju i poglede, nismo se pogledali. On nije pogledao. Odkuda odjednom takva hladnoća???? Razum mi govori da je dobro za mene to što se desilo. Srce mi pati. Imam povremene napade gušenja ničim!Koliko vremena će proći da mi prestane biti teško. Da mi prestane luđački faliti netko koga zapravo nikad nisam niti imala. Bio je sjena, kao i ja njemu. Ali mi je ta sjena ostavila otvorenu ranu! Želim ga!!!! A više nikad ga neću imati!!! Nisam jaka. Sutra ću možda i biti. Ali danas se moram izjadat!!!

And he said "no". Zapravo, nije rekao ništa... ne odgovara, ne javlja se... gotovo je! I moje je srce slomljeno! No, znam da će se kad tad javiti... jer je muško, jer mu je samnom bilo i više nego ugodno, jer će mu kad tad to zafalit, a proći će osjećaj ljutnje! I bijesa... a proći ću i ja pokraj njega i osjetit će poriv... nadam se da ću tada JA reći NE, veće nego njegovo sada. Trebala bi to napravit. Pokazat svoje ja, kad je on pokazao svoje nakon svega. Znam da je greška moja, u jednom sam trenutku zahjtevala previše od njega, a znala sam da ne smijem. Izgleda da je ljubav ipak bolna, sjebana i krhka... a žena na kraju popuši. Mislim da su malo previše zabrijali na sebičnost ti muški. I na glupost. Da ne govorim o tome kako je božićno vrijeme, a ja usamljena, sjetna i friško odjebana bez većeg povoda! Sretan mi Božić. Sretna mi Nova 2005... poćetak će joj zasigurno biti jadan! Ali imam svoje prijateljice, imam svoju obitelj. Volim ih. They are my substitute for man... bastard... bastardo!

Jao meni... party zaposlenika... ne bih vam preporučila isti osim ako imate stabilan želudac i spremni ste izlaganju sramoti day after! Jer... kada trijezan gledaš svoje mrtvo pijane kolege osjećaj je čudan, neugodno ti je... pa od silne neugode i ti se prepustiš, prepiješ... napraviš pokoje sranje... a ujutro kad se probudiš lupaš šakom u čelo... iliti "šaka zulu" efekt, kako ga ja zovem... i od tog dana živiš da bi zaboravio. A ni to ti nije teško jer se ionako malo toga sjećaš... strah leži u tome što ne znaš ćega se drugi sjećaju. I onda dođeš na posao i shvatiš da se ne sjećaju ničeg... pa ti je malčice lakše! Prašina se spustila... sada su svi relativno trijezni! Relativno!
A i mojem je ljubavniku izgleda kap prelila čašu strpljenja koju je imao za moje ispade i stoga se ne javlja... pa se ničem ne veselim ovih dana :-((((((... i tužna sam :-(((((

Bolje mi je.... jer... jućer sam mislila izdahnut na radnom mjestu, još uvijek pijana, nisam uopće tako doživjela doživljaje od subotnjeg izlaska. A sada se sve smirilo, i mogu trezveno razmišljat. KOJA SAM GLUPAČA: Samo tako nepromišljeno odjebat ono što me veseli. Nadam se da ću uspjet izgladit situation. A što ako ne????? Onda se jednostavno pomirit s tim da je kraj... i prestat pit... forever... Danas pričam s frendicom, zvala me s posla, jer joj je bilo dosadno... i tako dođemo do zaključka da se nije seksala tri mjeseca.. ona!!!!... da ju znate rekli biste da nije moguće... tolike vrti oko malog prsta, a nikako da se zavrti s jednim oko njegove "osi". I onda onak isfrustrirana veli: "Poslije Nove godine ću ili put samostana ili sve što se nađe na putu!"... zanimljiva teorija. Mislim da će prije sve što se nađe na putu, ali ajmo pričekat pa vidjet. Sad pišem o njoj da maknem pozornost sa sebe... jer ne smijem ni mislit na to što učini. Teško mi je. Iako je idiot. Zašto ga odjebat ako ću ionako patit, s njim ili bez njega. Bolje je onda iskoristiti to malo ljepote koje imama od njega. Ili da nađem dečka... kao... da ga zaboravim... hahahaha... da mi je vidjet tog koji bi ga zamijenio u mojim očima, a i nećem drugom!!! Anyway... većeras idem na neki party... tamo će bit ekipa s posla... i jedan frajer, radi u mojoj firmi, ali u drugoj zgradi, pa se nikad nismo vidjeli, samo mailali... e pa želi se upoznat samnom! I ja sva ushićena jer mi je simpa ovak na neviđeno saznam da je gadan. Jebem ti život. I sad ga moram izbjeć... jer on zna otprilike tko sam ja. Pa moram bježat od sve i jedne nakaze u prostoriji.... ili se lažno predstavljat da izbjegnem katastrofu! KATASTROFA!
I na kraju... BENICIO... DEL TORO... jeben! Jeben. Jeben!!!!!!!!!!!

Frendica mi je diplomirala, pa smo sinoć, povodom toga, imale fiestu. Išle smo van, u jedno manje mjesto iz kojeg potjećem. A tamo je i inaće ludnica bez povoda... a kad imaš povod onda je rasturačina do daske. I bila je. I zato ja sad sjedim na poslu, prva tri sata hvatala zrak, koji baš i nije čist tu gdje se nalazim... pa popila tabletu radi glavobolje, pa je kao glava bolje. Ali želudac... taj jebeni želudac će me ubit. No, fizička bol je ništa ako je usporedimo s onom psihičkom. Jer ja sam, naime napravila pregršt sranja. Siže... potukla sam se s bivšim, ostavila onog ljubavnika kojeg volim... posvađala se pa pomirila s cimericom, pa opet posvađala... pa opet pomirila, danas, trijezna, tako da je trenutni status "pomirene zauvijek". Pa sam u međuvremenu plakala bivšem, nakon što sam ga istukla, jer sam ostavila ljubavnika. Koji je bio doma, spavao. Ništa radio. Zapravo, dobivao moje histerične poruke. Ne znam samo od kuda mi inspiracija za tolika sranja. Zar zaista alkohol može djelovat tako negativno stimulirajuće na moju ionako kaotičnu psihu. Sad me strah. Taj dan poslije, kad se cijelo vrijeme lupaš dlanom u čelo... kad god se slučajno sjetiš neke scene, koju trijezan niti u bunilu ne bih pokušao zamislit!!!!! Zašto se jednostavno nisam s nekim poseksala, ranije otišla iz diska i spriječila ovu katastrofu. Nisam!!! Jer sam ja odlučila imat samo jednog ljubavnika, jer sam ga zavoljela. I sad je kraj. Jer, zašto da on trpi moje histerične ispade u toplini svoga doma subotom navečer dok ja na drugom kraju grada uživam prevelike količine alkohola i briijem na sranja! Na ljubav. A ljubavniku ne smiješ reći da ga voliš. To i jest bit. Ta neizvjesnost, to neznanje, ta nada.... to održava taj odnos tako napetim i strastvenim! I ja sve upropasti... krava! Koza! Idiot!

- Kolegica mi je poslala jedan od onih mailova koje obično kolege šalju jedni drugima da razbiju monotoniju uredskog posla... mail se zove "posvojite jadno siroće", i u trenutku pomisliš da je to jedan od onih kretenskih tipa... mala ta i ta ima tu i tu bolest pa ako pošaljete ovaj mail na tisuću adresa ona će ozdravit... bla, bla... ali onda otvorim mail i tamo 100 slika nabildanih tipova kojima bez ikakvih vidnih pomagala možeš izbrojat pločice, bicepse, tricepse i sl... kao... na njih bi se trebalo otkidat, bacat im se pred noge i molit ih da vam stavke svoju savršenu muškost u međunožje... a po mojem iskustvu to je sranje... naravno, svi ljudi nisu jednaki, pa to što izgledaju "savršeno" ne mora automatski značiti da su idioti... ali ja sam se nakako uvijek više palila na ono suprotno. Ne mislim sad na neke ekstreme, ali postoji ono nešto kada se dvoje prepoznaju... pogled, dodir... jebeno nešto što poveže dvoje ljudi. Meni se to nešto uglavnom događalo s onima koji ne spadaju u kategoriju ideala... a bili su mi najseksipilniji na svijetu. I to su osjetili. I to sam ja osjetila. Dakle, ovaj mail me natjerao na razmišljanje o tome što ljude zadovoljava. Mislim da u većini slučajeva privlačnost postoji kada osoba s druge strane ima neki nedostatak koji ga čini jebenim. Eto, toliko vremena sam imala da izrazim mišljenje, a sad natrag u monotoniju...

...pretpostavljam da sada trebam reći ponešto o sebi... kako to već obično biva kad se netko ubacuje u sustav koji određeno vrijeme funkcionira bez njega/nje...
S obzirom da sjedim za kompom na radnom mjestu gdje je strogo zabranjeno koristiti internet osim u svrhu posla, mislim da se neću dočarati u potpunosti. Ali da počnemo...
Dakle, radim u jednoj, moglo bi se reći, peerspetktivnoj privatiziranoj firmi... odnedavno privatiziranoj pa je trenutno okruženje u najmanju ruku gestapovsko. Stoga se skrivam iza monitora, radim i tipkam ovo u isto vrijeme. Nisam neka velika faca, ali možda... apetiti su veliki. Još sam mlada, recimo odnedavno punoljetna u svim zemljama. Još uvijek i studentica. Na pola puta do diplome, a dobro je krenulo... pa pauza, ali nikad nije kasno... sredit ću ja to uskoro! Jer imam plan.
Naslov govori najviše o meni. Gemini... znak koji me definitivno i u potpunosti karakterizira, dvije su osobe u meni, stalno se izmijenjuju
i bore za prevlast. Volim ih obje. Jedna je uzorna, mirna, gotovo savršena i dosadna, a druga je ona koje me pokreće i često uvaljuje u raznorazna sranja iz kojim me ona mirna potom izvlači. Single sam. Od nedavno ljubavnica. I ta mi se uloga sviđa, jaaaaaako. Jer, ne želim vezu, a ovaj ljubavnički odnos je, po mojem mišljenju, za ženu koja ne želi vezanja, savršen. On je moj pokretač, obožavam ga. A ujedno ne traži opravdanje za bilo koji moj postupak. Jer ne smije. Jer je ljubavnik. Jer me ima samo kad me vidi. Kao i ja njega. I kad naučiš tako funkcionirati odnos je savršen. Strastven, neizvjestan, i ponekad razoran za oboje. Jer ta strast je osjećaj koji ubija više od ljubavi, koja isto tako postoji. Ljubav i strast u kombinaciji ljubavnika su vječne. To sam nedavno shvatila. I tako ja životarim, uživam, radim... a pošto mi se nije u proteklih nekoliko dana ništa desilo, jer sam udana za korporaciju nemam previše inspiracije za pisanje, a niti vremena. No, uskoro...

Prvi puta se upuštam u nešto ovakvo pa zapravo i ne znam kako bih počela. Naime, ovih mi dana svakojake lude ideje padaju na pamet, da li zbog položaja planeta ili zbog zbrke u glavi, naviru mi misli i asocijacije koje bi samo Faulkner razumio... da je živ. No, eto, većini ljudi teško objašnjavam kako se osjećam pa odlučih to istresti na vlastitiom blogu. I sam ovaj početak pomogao je da se osjećam bolje. Mislim da danas neću pisati o ničem konkretnom. I sama odluka da započnem je zasad dovoljna. Kao, zamislila sam da blog bude svojevrsni osvrt na realnost kojom smo okruženi... mislim da je zapravo svaki takav pa ne vjerujem da ću po ičemu biti posebna.